Sveto pismo

1. Jovanova poslanica 5,2

2

Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo.

ἐν τούτῳ γινώσκομεν ὅτι ἀγαπῶμεν τὰ τέκνα τοῦ θεοῦ, ὅταν τὸν θεὸν ἀγαπῶμεν καὶ τὰς ἐντολὰς αὐτοῦ ποιῶμεν·

Tumačenje stiha

Komentari

1
„Po tome znamo da ljubimo decu Božju kad Boga ljubimo i njegove zapovesti držimo“. – Ovo je dopuna gornjih reči (1. Jn. 4,20-21): objašnjava sveti Bogoslov zašto treba ljubiti ljude, braću. Treba ih ljubiti zato što su „deca Božja“, tj. što su bogolika, božanska bića, nosioci božanskih svetinja i vrednosti; što su rođeni od Boga, i zato liče na Boga. Ljubeći Hrista Boga, mi Njime i zbog Njega ljubimo i u ljudima sve što je božansko, besmrtno, hristoliko, večno i bogočovečno. Ne možemo ljubiti ljude istinskom ljubavlju, ako ih ne ljubimo sa tih razloga. Svaka druga ljubav je psevdoljubav, nazoviljubav, koja se lako izvija u neljubav, u mržnju prema ljudima. Pravo čovekoljublje se izvija iz bogoljublja. A bogoljublje se razvija držanjem zapovesti Božjih. Samo Bog daje božanske sile i istrajnosti čoveku da može ljubiti ljude i u gresima njihovim, ljubiti ih bez imalo preziranja i gađenja. Jer ništa lakše nego zgaditi se na čoveka zbog njegove poročnosti, zbog njegove smrdljivosti, zbog njegove crvljivosti.
Sv. Justin Ćelijski1894–1979
Nazad na celo poglavlje