1. Jovanova poslanica 4,16

„I mi poznasmo i verovasmo ljubav koju Bog ima k nama“: poznasmo ljubav Božju kroz Spasitelja. Dotle, mi ustvari ni znali nismo šta je prava ljubav. Tek u Spasitelju smo saznali da je prava ljubav; u spasenju ljudi od greha, smrti i đavola. Do Njega su postojale priče i bajke o božanskoj ljubavi; ona je tek sa Njim ušla prvi put stvarno u naš zemaljski svet. Mi poznasmo božansku ljubav i poverovasmo u nju. Jer ušta bismo mi, kukavni zarobljenici smrti, greha i đavola, poverovali, i verovali, ako ne u Onoga koji nas spasava od te sverušilačke i sveubilačke trojedne sile: greha, smrti i đavola? Spasitelj nam je pokazao da je Bog ljubav; i da samo iz ljubavi i ljubavlju obitava u čoveku i spasava ga od smrti, greha i đavola, i tako daje sile čoveku da i on ljubavlju boravi u Bogu i doprinosi svome spasenju živeći iz ljubavi po Božjim zapovestima. Do pojave Bogočoveka Hrista, i spasenja sveta koje je On izvršio, nije se moglo pokazati ni dokazati da je Bog Ljubav. Ali sa Bogočovekom i kroz Bogočoveka to postaje najočiglednija istina, prva istina i prva stvarnost. Istina koju svaki može proveriti svojim ličnim iskustovom, ličnim opitom. Bog ljubavlju u čoveku obitava i ljubavlju ga spasava; tako i čovek ljubavlju u Bogu obitava i ljubavlju se spasava. Sveti Blagovesnik objavljuje najveću, no i najkonkretniju, blagovest novozavetnu: „Bog je ljubav, i koji obitava u ljubavi – ὁ μένων ἐν τῇ ἀγάπῃ -, u Bogu obitava – ἐν τῷ Θεῷ μένει – i Bog u njemu“.