Sveto pismo

1. Jovanova poslanica 3,21

21

Ljubazni! ako nam srce naše ne zazre, slobodu imamo pred Bogom;

ἀγαπητοί, ἐὰν ἡ καρδία μὴ καταγινώσκῃ ἡμῶν, παρρησίαν ἔχομεν πρὸς τὸν θεόν,

Tumačenje stiha

Komentari

1
21-22

Pošto je pomoć nužna – traži je. Ti kažeš: „Tražio sam, pa nije data“. Ali, kako se drugima daje? Kod Gospoda nema licemerja koje bi ga navodilo na to da jednom daje pomoć a drugome, bez ikakvog razloga, da ne daje. On je rad da je svima pruži, budući da je i sam željan da daruje. Ukoliko nekome i uskraćuje pomoć, uzrok nije u Njemu nego u onome koji traži. Među tim uzrocima mogu biti i takvi koje mi uopšte ne možemo dokučiti. Međutim, ima i poznatih uzroka, koji su svakome ponaosob vidljivi. Jedan od takvih uzroka – ako ne i najglavniji – iznosi sveti Jovan: odsustvo slobode, koje proizilazi od prekora srca ili griže savesti. Ljubljeni, govori on, ako nas srce naše ne osuđuje, slobodu imamo pred Bogom; i što god ištemo, primamo od Njega, jer zapovesti Njegove držimo i činimo što je ugodno Njemu (1.Jn.3, 21-22). Šta da dodamo na ove reči?! One su same po sebi jasne. Koji će gospodar pomagati nevernom sluzi, raspikući i razvratniku?! I zar će nam Gospod popuštati kad mi nećemo da mu ugađamo i da tvorimo Njegove zapovesti; kad, može biti, i molitvi pribegavamo samo onda kada je iskrsla krajnja nužda?!
Sv. Teofan Zatvornik1815–1894
Nazad na celo poglavlje